Izložba u sklopu programa Misliti zajednicu- zajednice u nestajanju i nastajanju organizacije Građanke svom gradu u četvrtak 22. 11. u 19:00h u galeriji Kortil.
Autorica: Tajči Čekada
Kamera, montaža i tehnička podrška: Igor Crnković
Suučesnice: pet žena Romkinja čija je želja da ostanu anonimne.
Izjava o radu:
U proteklih 7 godina iz Rijeke se iselilo više od 60 % Roma .
Iako je problem iseljavanja uočljiv na području cijele Hrvatske i odnosi se na cjelokupnu populaciju, a ne samo romsku, fokus ovog rada je isključivo na pitanju odlaska riječkih Roma, točnije Romkinja, koje su ujedno i jedine suučesnice ovog rada, s obzirom na to da sam tu tematiku htjela prikazati isključivo iz ženske pozicije.
Korišteni kadrovi prikazuju protagonistice odjevene u romske nošnje, neki prikazuju specifične romske plesove – što u kolu, što zasebno, tipična romska glazba dominantno se nameće kroz prostor te se povremeno prekida zvukom putovanja u vagonu vlaka. Sve se to zajedno isprepliće s izjavama o masovnom iseljavanju Roma iz Rijeke, razlozima zašto baš svi odlaze u Njemačku i razlikama između života „ovdje“ i života „tamo.
Svrhovitost prikazanog sadržaja je u približavanju posebne romske kulture široj javnosti, te ujedno i ukazivanje na velik gubitak koji se trenutačno dešava u našem, popularno zvanom, multi-kulti gradu i to upravo u periodu u kojem Rijeka uživa sinonim „Luka različitosti“.
Kao ni većina Riječana, ni ja do nedavno nisam imala saznanja o bogatstvu romskog folklora. Moj prvi direktni susret s njihovom kulturom dogodio se slučajnim dolaskom na proslavu Đurđevdana 2012. godine kada sam se po prvi put susrela s tim meni vrlo egzotičnim slavljem, obilježenim konstantnim plesom u kolu koje su „vukle“ isključivo žene, tada mnoge od njih odjevene u osebujne i živopisne romske nošnje.
Riječki Romi tradicionalno slave Đurđevdan u trajanju od tri dana u romskom naselju Pehlin, na takozvanom „Platou“. Iako živim u blizini, nikada prije toga nisam išla na tu proslavu. Krivo sam mislila da je ta zabava zatvorenog tipa na koju dolaze samo Romi te ni najmanje nisam očekivala toliku raskoš, veselje i gostoprimstvo na koje sam naišla. Na samo par minuta udaljenosti od mjesta u kojem živim uronila sam u posve drugačiji svijet, za što bih do tada pretpostavila da iziskuje skupo putovanje u neku dovoljno daleku zemlju koja uživa status egzotične destinacije.
Nažalost za sve one koji nisu tih godina doživjeli proslavu Đurđevdana na riječkom „Platou“ sada je već kasno. Naime, Đurđevdan koji se održao 2012. godine posjetilo je oko 2000 ljudi u periodu od tri dana. Godine 2018. na proslavi tog istog praznika, na tom istom mjestu, kroz tri dana sveukupno je prošlo oko 150 ljudi, ako ne i manje.
Ni jedna žena nije bila odjevena u raskošne romske nošnje. Plesalo se kolo, ali je krug bio puno manji.
Tajči Čekada
Maketa:
Postav:
