Ciklus izložbi V.I.T.R.I.O.L. Galerije “Lamparna”, u kome su u protekle dvije godine sudjelovali umjetnici i umjetnički kolektivi iz Hrvatske (Dorotea Smrkinić, L.A.E. XXI, Mangelos, Vladimir Gudac, Bojan Šumonja i Robert Pauletta) i Slovenije (Bojan Štokelj, IRWIN), nastavlja se u subotu, 11. studenog, samostalnom izložbom riječke umjetnice i modne dizajnerice Tajči Čekada kojom predstavlja svoj projekt “Eko Eko ljudsko mlijeko”, ostvaren uz pomoć OPG-a Jeričević-Manufaktura smisla, koji obuhvaća proizvodnju cijelog niza mliječnih proizvoda, ali ne od kravljeg ili kozjeg, već od ljudskog mlijeka. Osim “Eko” mliječnih proizvoda koje će posjetitelji moći i degustirati, izložba se sastoji od foto i video dokumentacije njene istoimene akcije.
Radi se o posljednjoj izložbi u drugoj sezoni izložbenog ciklusa V.I.T.R.I.O.L. kojim se propituju odnosi između umjetnosti, alkemije i spiritualnosti, a koji se nastavlja i završava iduće, 2018. godine.
LACTALISATIO HERMAFRODITICA OUROBOUROSALIS
Kao i kod svih sisavaca, tijekom graviditeta i tijelo ljudske ženke postaje primarnim proizvođačem i spremnikom hrane za novonastali ljudski organizam. Nije nikakvo čudo da se kao boja Života u simbolizmu, kao životodajno najafirmativnija, uzima bijela boja. Ona objedinjuje trijadu svjetlosti, sperme i majčinog mlijeka – svih životu nužnih elemenata. Sva složenost proteinskih transverzala, od muškarčeve sperme do nastanka mlijeka u oplođenoj ženi, zbiva se u tom dijelu akromatske dijade crno/bijelog. Svojim radom autorica ne forsira u prvi plan samo ekološku ravan cjelokupne ideje. Ona postavlja i pitanje samodostatnosti ljudske jedinke unutar prehrambenog lanca. Primjerice, što ako bismo, u nekim budućim rezultantama genetskog inžinjeringa, mogli proizvesti ljudsko biće koje bi se moglo tijekom cijelog života hraniti mlijekom iz vlastitih dojki? Neku vrstu hermafrodita, koji će u današnjem rapidnom i bezumnom uništavanju prirodnih resursa vjerojatno postati egzistencijalna nužnost? Novi soj ljudskih bića koja bi tako kroz permanentnu, ali kontroliranu, parcijalnu samooplodnju – barem do stupnja laktalizacije – bila u stanju prehranjivati sami sebe? Mogli bismo zaista doslovce govoriti o drugom stanju svijesti i postojanja. Ideja nije posve nova i besprimjerna. U svojoj SF sagi “Dina, pješčana planeta” Frank Herbert razvija sličnu mogućnost: naime, stanovnici planeta, koji je cijeli tek jedna uzavrela pustinja, posjeduju odijela koja ne propuštaju znoj, već se on u njima iznova kondenzira i pročišćuje u pitku vodu. Kroz slamke na reverima, oni je ponovno unose u sebe. Zbog toga u naslovu teksta stoji ime Ourobourosa, simbola vječnosti, zmije samodostatnosti koja se hrani sobom samom, jedući vlastiti rep. Naš autodestruktivni civilizacijski trenutak, ovaj prilično uznemirujući “zeitgeist”, ne negira takvu opciju kao posve nemoguću, tim više što i znanost kaže da je ljudsko je mlijeko tanko i bogato primarnim šećerima laktoze. Puno je slađe od, recimo, kravljeg i manje zasićeno bjelančevinama. Sastoji se od 87,2% vode, 7 % ugljikohidrata, 4 % mliječne masti, 1,5 % bjelnčevina i samo 0,3 % elemenata u tragovima. Za razliku od kravljeg, kojega svakodnevno pijemo, ljudsko mlijeko sadrži samo 1,2 % albumin-proteina, što ga čini lako probavljivim i mekanim. U majčinom su mlijeku sadržani lecitin i visoki udio aminokiseline taurina, što su bitni preduvjeti za razvoj djetetova mozga. Ljudsko mlijeko, za razliku od kravljeg, ima veći i balansiraniji udio minerala i vitamina. (Damir Stojnić, 2017.)
“Akcijom ‘Eko Eko ljudsko mlijeko’ htjela sam postići reakciju slučajne publike na proizvode napravljene od ljudskoga mlijeka. Nije mi niti namjera, a niti želja ovim radom nagovarati ljude da se hrane ljudskim ili bilo kojim drugim mlijekom, a niti obrnuto. Moj stav o konzumiranju mlijeka u odrasloj dobi, ljudske ili drugih vrsta, nije važan u kontekstu ove akcije. Najviše su me zanimale reakcije ljudi koji se zgražaju nad tim proizvodima, a inače koriste mlijeko i mliječne proizvode od drugih životinja. Zanimljive su mi rasprave koje su nastajale oko štanda, ali ono što mi je zapravo bilo ključno i smatram da sam postigla, jest to da neki od posjetitelja prije ovoga događaja nisu previše razmišljali o temama vezanim za konzumiranje ili nekonzumiranje mlijeka i mliječnih proizvoda uopće, o tome čije je mlijeko komu namijenjeno ili zašto se čovjeku najviše gadi ljudsko mlijeko, iako je, kako sam u sloganu istaknula, jedino čovjeku svojstveno mlijeko. Nekolicina posjetitelja je zaista napustila štand s nekom novom bubom u uhu, i to smatram ključem ovoga rada.” (Tajči Čekada, 2017.).
Video dokumentacija izvedene akcije Eko Eko ljudsko mlijeko podijeljena je u četiri dijela, odnosno četiri dana snimanja:
Dan 1. Skupljanje mlijeka
Dan 2. Izrada proizvoda od ljudskoga mlijeka
Dan 3. Plasiranje proizvoda Eko Eko ljudsko mlijeko na sajmu zdrave hrane u Rijeci, Demetrin zeleni kutak.
Dan 4. Plasiranje proizvoda Eko eko ljudsko mlijeko na štandu unutar tržnice u Omišu, u sklopu 8. festivala suvremene umjetnosti, Almissa open art festival
Ostali suradnici:
Kamera, zvuk: Zoran Krema
Montaža: Zoran Krema, Tajči Čekada
Pomoć u izradi mliječnih proizvoda: Manufaktura smisla / Marijana i Armano Jeričević
Dizajn loga: Andrea Žic Paskuči / More idea
Tisak plakata, etiketa i majica: Andrea Žic Paskuči / Mala tiskara
Titlovi: Ana Jurčić
Hvala donatoricama mlijeka: Anamarija, Kristina, Aleksandra K., Nina, Morena, Andrea,
Orijana, Aleksandra S., Eva, Tina, Marija, Vanda, Maja.
Izložba ostaje otvorena do 25. studenog 2017., svakodnevno, osim Nedjelje, od 18:00 – 21:00.