Što danas može biti crkva i gdje je pronalazimo? U zgradi, u tijelu, u susretu, u tišini, u umjetnosti, u sjećanju, u prostoru u kojem se čovjek barem nakratko osjeti pročišćenijim, ranjivijim i slobodnijim?
To pitanje ovog svibnja u Zagrebu otvara festival „Crta za beskraj“, čije će se jubilarno, peto izdanje održati od 8. do 16. svibnja u Centru KNAP. Riječ je o večerima vizualnih i izvedbenih događanja koje organiziraju Centar KNAP i Umjetnička organizacija YELO, a koje su tijekom proteklih godina iz male eksperimentalne platforme prerasle u prepoznatljivu manifestaciju suvremene vizualne i izvedbene umjetnosti.
Festival okuplja domaće i međunarodne umjetnike, povezuje različite umjetničke prakse i generacije, a nastavlja se razvijati na tragu vizije prerano preminulog multimedijalnog umjetnika, producenta i performera Marijana Crtalića – Crte. Upravo je njegova ideja prostora koji povezuje umjetnike različitih generacija, otvara nove kreativne mogućnosti i pruža podršku mladim autorima ostala temeljna nit festivala.
Nakon izdanja koja su otvarala pitanja tijela, zajedništva, identiteta i društvenih promjena, ovogodišnja „Crta za beskraj“ usmjerava se prema duhovnosti. No tema „Što je tvoja crkva?“ ne traži odgovor u religijskoj dogmi, nego u osobnom iskustvu. Festival propituje što danas za pojedinca i zajednicu može biti prostor unutarnjeg okupljanja, otpora, iscjeljenja, sjećanja i transformacije.
Program se odvija kroz višednevni niz izvedbi, instalacija, koncerata, performansa, izložbi, razgovora i susreta u različitim prostorima Centra KNAP.
Festival se otvara u petak, 8. svibnja, programom Hommage Crti, posvećenim umjetniku koji je vjerovao da granice između umjetnosti i života mogu nestati.
Već od 16 sati u Galeriji događanja započinje participativni projekt Glorije Frigerio i Eugenija Carlinija „I Would Really Like to Dance“, koji publiku poziva na zajedničko stvaranje vlastite ikonografije. Projekt istražuje nasljeđe religijskih prikaza i njihov utjecaj na tijela i identitete, a radovi nastali 8. i 9. svibnja bit će izloženi tijekom cijelog festivalskog programa.
Od 19 sati festival se širi različitim lokacijama KNAP-a. Tajči Čekada predstavlja rad „Misa za Crtu“, smješten u prvo svjetsko digitalno svetište Gospe od Supa, koje se ovom prilikom pretvara u prostor izravnog obraćanja Crti. Umjesto tradicionalne mise, riječ je o ritualu sjećanja, poruka, zaziva i kolektivne memorije koja se nastavlja nadopisivati.
Petra Brnardić donosi rad „Marilyn u utrobi Ishtar“, futurističku i poetsku priču o dvjema mitskim ženskim figurama – Ishtar i Marilyn – kroz koju istražuje ženske arhetipe, višestruke identitete i emancipaciju ženskog principa.
Martina Miholić / SENPVII predstavlja „Void Lick: Nocturnal Pulse of the Genesis Juice“, senzualni rad u zamračenom prostoru, zamišljen kao hram bez religije, mjesto u kojem se praznina ne pojavljuje kao odsutnost, nego kao prostor stvaranja.
Poseban sloj sjećanja donosi i audioinstalacija Kate Mijatović „Beskonačni pad“, nastala na temelju sna koji joj je 2004. godine donirao Marijan Crtalić. San o ekstatičnom tjelesnom iskustvu izlaska iz materije i ega u radu se povezuje sa zvukovima svemira, odnosno NASA-inim zapisima radio valova oblikovanih u zvuk.
U programu otvaranja sudjeluju i Siniša Labrović i Ana Pašić s performansom tetoviranja „_lić“, radom koji povezuje Crtino ime, crtu kao temeljni likovni znak, crtu EKG-a i tanku granicu između umjetnosti, života i smrti.
Prva festivalska večer završava predstavom Tanasija Čakića „After Афтер“, autorskim projektom koji progovara o muškom mentalnom zdravlju, šutnji, traumama i unutarnjim lomovima. Smještena u atmosferu afterpartyja, predstava otvara prostor za razgovor o osjetljivim temama, uključujući suicid, ali s naglaskom na nadu i pronalaženje snage za nastavak života.
U utorak, 12. svibnja, program preuzimaju studenti i mladi autori iz Hrvatske i inozemstva. Dan mladih umjetnika okuplja autore s Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, Umjetničke akademije u Splitu, Karol Szymanowski Academy of Music iz Katowica te Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu.
Program počinje predstavljanjem umjetnika i gostujućih akademija, a nastavlja se izložbom radova na različitim lokacijama KNAP-a.
Studenti ALU-a Jura Momčilović i Ivan Adam Šestan, uz mentorstvo Ane Mušćet, predstavljaju radove „Hrvatski rex“ i „Sretnih dvadeset i pet uzastopnih“. Momčilovićev kratki film kritički propituje suvremenu konzumaciju povijesti kroz figuru kralja Tomislava i digitalnu eroziju značenja, dok Šestan kroz arhivske snimke prvih Povorki ponosa u Zagrebu promišlja kontinuitet LGBTIQ aktivizma, otpora i vidljivosti.
Studenti UMAS-a, uz mentorstvo Sandre Sterle, Glorije Lizde, Ivana Perića i Dinka Božanića, predstavljaju izložbu „Duh u izgradnji / Spirit Under Construction“, koja okuplja radove u medijima videa, performativnih praksi i filma. U središtu su tijelo, tehnologija, identitet, duhovnost i društvena stvarnost, a radovi istražuju rituale suvremenog života oblikovanog ekranima, algoritmima, političkom zasićenošću i fragmentiranim identitetima.
Gosti iz Poljske, studenti Odsjeka za ples i izvedbene umjetnosti Karol Szymanowski Academy of Music iz Katowica, predstavljaju niz izvedbi koje istražuju kreativni proces, tijelo, ritual, odnose, povjerenje i potragu za identitetom.
Večer zaključuje interaktivni koncert „Kako izgraditi kanon: 105 godina žena koje su obilježile Klavirski odsjek“, u izvedbi i istraživanju studenata Muzičke akademije u Zagrebu. Projekt se bavi poviješću i utjecajem pijanistica i profesorica koje su od 1920. do 2025. godine djelovale na Klavirskom odsjeku, otvarajući pitanje kanona, vidljivosti i doprinosa žena u akademskoj glazbenoj povijesti.
U srijedu, 13. svibnja, program se nastavlja performansom Benjamina Zajca „Zagrljaj“, koji prostor pretvara u „krhku katedralu“ izgrađenu od ljubavi, nježnosti i dodira. U svijetu površnih transakcija ovaj rad vraća zagrljaj kao svetu i radikalnu gestu, brišući granicu između izvođača i publike, privatne vjere i javnog rituala.
Iste večeri u Kazalištu KNAP slijedi izvedba „Heartletika – još jedna srčana izvedba“ Ane Katulić i Irene Boćkai. Rad istražuje srce kao organ, simbol i društvenu metaforu – ono što nas pokreće, ali i ono što može oslabiti, otupjeti ili stati. Kroz fizički izraz, filozofsko promišljanje i pseudoznanstveni okvir, izvedba propituje srčanost kao stanje, praksu i mogući oblik pobune u vremenu emocionalne otupjelosti.
U petak, 15. svibnja, program donosi izvedbu „No More Humans“ Mersihe Mesihović i Nikole Bevande. Riječ je o anti-meditativnom ritualu inspiriranom sama tradicijom i praksom, sufijskom mišlju i filmskom poetikom Andreja Tarkovskog. Pokret se u toj izvedbi usporava prema nestajanju, a tišina, trajanje i slušanje postaju prostor približavanja ljudskom stanju.
Nakon toga slijedi predavanje i multimedijalna prezentacija „Interaktivne mape nevidljivog Mostara i OKC Abrašević – 100 godina ideje prostora bez granica“, koju vode Nikola Rončević i Ronald Panza. Program donosi uvid u transformacije Mostara kroz interaktivne mape i dokumentarne materijale, s posebnim naglaskom na promjene urbanog tkiva prije i nakon Daytonskog sporazuma, podjele grada i ulogu nezavisnih kulturnih prostora koji nadživljavaju fizičke i političke granice.
Večer završava izvedbom „U kavezu tvojih obećanja / Held in the Cage of Your Promises“, u koreografiji egipatskog umjetnika Hazema Headera. Rad istražuje kako osobna, društvena i politička obećanja mogu postati strukture kontrole. Kroz bliskost, napetost, otpor i pregovor između autonomije i pokoravanja, predstava pokazuje kako ono što nas povezuje istodobno može postati ono što nas zatvara.
Završnica festivala u subotu, 16. svibnja, počinje izvedbom „Portret jednog grada“, kolažem priča hrvatskih autora u interpretaciji Katarine Romac i Petra Salečića, prema konceptu i režiji Jelene Remetin. Predstava kroz tekstove, glazbu i scenski koncept otkriva Split kroz stoljeća, od Marka Marulića do Miljenka Smoje.
Nakon toga slijedi „Pričigin u Zagrebu“, ove godine također na temu „Što je tvoja crkva?“. Publiku očekuje večer osobnih, duhovitih i emotivnih priča iz različitih perspektiva, a sudjeluju Mihaela Gašpar Đukić, Kenija Kušec, Robert Međurečan, Sven Popović i Marinko Koščec, uz moderatoricu Patriciju Horvat.
Festival će zaključiti koncert sastava Fly Band i neformalno festivalsko druženje. Jer Crta je volio susrete, razgovor i ljude, pa ni završetak festivala nije zamišljen kao formalni kraj, nego kao nastavak zajedništva – uz glazbu, piće, kokice i druženje.
Možda crkva nije zgrada. Možda je stanje. Možda je susret. Možda je umjetnost. A možda je upravo prostor iz kojeg izlazimo barem malo pročišćeniji i rasterećeniji.
Nakon zagrebačkog izdanja, „Crta za beskraj“ seli se u MKC Split, gdje će krajem svibnja biti prikazan dio ovogodišnjeg programa.