Vozi me na jadransko more (2004)

Kolekcija je izradena od recikliranih materijala (stare plahte), ručno oslikane Gzamutima, (Dugo imam ideju o postojanju Gzmauta, hibridnih vrsta koje imaju sumerske oči i ne služe ničemu. Obično su bespolni, vole se opijati i veseliti. Pojavljuju se kad ih najmanje očekujete, sami ili u grupi, i ne postavljaju nikakva pitanja. Postoje dvije podvrste: meki i tvrdi. Često njihove likove oslikavam na svojima kreacijama.)
Krojevi nemaju nikakve sličnosti sa nečim što bi danas trebalo prestavljati modni trend.
Ova anti trend kolekcijama se uglavnom na modnim revijama prestavljala bez glazbene podloge, umjesto toga bi se čitao sljedeći tekst:

U ovo vrijeme, jednokratnih, brzopotrošnih materijala, čija posljedica je, super konzumerizam, reciklaža je jedini odgovor svakog malo svjesnijeg pristupa životu sa krajnjim ciljem povećanja ekološki čistog, duhovnog, te materijalnog prostora naših života.
Stvaranje, kreiranje, po zakonima tržišta, poštivanje diktata super trendova za posljedicu imaju gubitak osobnosti stvaratelja-kreatora, te površinsku brzoprolaznu senzaciju kod onih kojima su takve kreacije namjenjene.
Razmišljajući o profitu, o ušteđevini vremena, zaboravili smo na individualnost, na jedini pravi smisao ljudskosti koja se izgubila u uniformiranosti, kopiranju i štancanju ukusa. Raditi za ljudskost znači djelovati i stvarati iznutra, uzimati iz centra. Dozvoliti komunikaciju na novim razinama uvažavajuči razlike koje nas dovode do antiforme modela. Upravo te razlike nas čine ljudima, a najbolji način da ih izvučemo na površinu je da odmotamo kopije sa svojih tjela i dopustimo antiformi, anti trendu da govori između nas. Da naša oslikana osobnost koja proizlazi iz unutarnjih, jedinstvenih centara govori umjesto nas.