Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci u suradnji s udrugom Žmergo Vas pozivaju na otvorenje izložbe „Autoportreti“ autorice Tajči Čekade u galeriji Mali salon (MMSU), ponedjeljak 08.04.2013. u 20 i 30 sati.
Na izložbi će biti predstavljena serija od dvadeset fotografija odnosno autoportreta te šesnaest video radova kojima se prikazuje proces izrade samih fotografija.
Izložba se širi i van prostora galerije Mali salon jer će se dio video radova projicirati na pločnik Korza, i to neprekidno i nakon radnog vremena galerije, odnosno tokom cijele noći za vrijeme trajanja izložbe.
Izložba ostaje otvorena do 10.04.2013.
Na dan zatvaranja izložbe u 12 sati udruga Žmergo će organizirati prezentaciju u svrhu upoznavanja ljudi sa velikom ekološkom akcijom pod nazivom „Zelena čistka“ koja se sprema 20.04.2013.
Udruga Žmergo kroz razne programe pokušava animirati što veći broj građana da se pridruže ekološkoj akciji Zelena Čistka a ova je izložba jedan program u nizu predviđenih.
„Tubitak je uvijek već nekako raspoložen.“ M.Heidegger
„Smatram da saznanje o načinu rada odnosno promatranje procesa nastanka jedne ovakve fotografije utječe na sud gledaoca i mijenja percepciju, doživljaj iste.
Ova serija fotografija sama po sebi bez videa komunicira na sasvim jednom drugačijem nivou sa promatračem odnosno ja kao autor dobivam drugačiji „feed back“ od publike koja ne zna kako je cijela stvar nastala. Saznanje jednog dijela procesa sigurno utječe na sud o krajnjem dijelu odnosno fotografiji kao artefaktu.
To znači da se može beskrajno ići u nazad i svako novo saznanje nanovo mijenja percepciju o artefaktu i sa svakim novim saznanjem se nanovo mijenja njegova bit, atmosfera, emocija i stav gledatelja. Percipirajući na ovakav način artefakt kao što je fotografija koja je prividno nepromjenjiva zapravo se beskrajno mijenja.
Recipijentima bi se tako mogle retrogradno nuditi informacije koje bi mogle otići u biografske detalje i doći do datuma mog rođenja, jer svaki je utjecaj, gesta, moment, promjena i odluka dovela do toga da realiziram upravo ovu seriju fotografija. Možemo ići još dalje unazad, ako uzmemo u obzir stanično i genetsko pamćenje, i došli bi do nastanka svijeta, velikog praska, onda opet dalje, u pitanje što je dovelo do velikog praska?….“
Parafrazirajući Kunderu mogli bismo reći da ako je Čekadino umjetničko djelo emanacija nje same i njezine jedinstvenosti, logično je da to jedinstveno biće ( kao i sva ostala), odnosno ona kao autorica, posjeduje sva prava nad onim što je njezina isključiva emanacija.
Serija fotografija i video projekcija Autoportreti pokazuje nam drugo lice umjetnice Tajči Čekade, naime do sada smo imali priliku vidjeti između ostalog njene (anti)modne performanse poput Mrtve prirode, Post mortem high fashioni mnoge druge u kojima dominira intencija ukinuća temeljnih umjetničkih i modnih formi, međutim Autoportreti nude nam uvid u kompleksnost Čekadinog performativnog karaktera te samim time i konačnog rezultata umjetničkog djela.
Geneza Čekadinih fotografija bitno mijenja paradigmu Benjaminove vjerodostojnosti, autentičnosti umjetničkog djela izgubljenog tehničkom reprodukcijom, naime dešava se upravo suprotno, nakon pogledanog videa prikazani rezultat odnosno fotografija na inverzivan način tek dobiva „auru“, težinu arhaičnog i njezino “tu i sada“. Taj sadašnji metafizički, hajdegerski bitak fotografije, odnosno fantazmagorična bića, žive u vječnom sada u kojem je ukinuto vrijeme kao trajni modus percepcije. Satirično, razigrano i egzaltacijsko ali opet ozbiljno promišljeno juktapozicioniranje dvaju medija propitkuje transgresiju identiteta, subjektivno fragmetiranog-artoovskog tijela ali i ontički i/ili ontološki odnos između bića, njihova transmutacija kroz proces kreiranja i destruktivna dominacija naspram prirode daju poetičnost onkraj fotografije.
Za Tajči vrijeme skriva ali i otkriva, ništa nije vječno, ali ona suvereno prilazi Vječnosti kroz medije i performativne androgine gestuse koji joj daju privid kontinuirane Istine, mada i sama paradoksalno priznaje:“Fotografija je promjenjiva, promjenjiva je tek kroz retrogradni proces koji je požuruje i tjera na vječnu formu.“ Zato su za nju (tu)bitak, vrijeme i medij tri komponente koje su neodvojive jedna od druge, no to Vječno jest prisutnost, sadašnjost, bivstvovanje te to smatra kao jedinu kategoriju realnog vremena. Agens umjetničkog djela, odnosno autoričino „nikad dovršeno tijelo“ otvara se kroz diskurs kao drugi interaktivni mediji, polimorfni organon koji utječe kako se poruka percipira i generira i to ne samo kroz Mcluhanovu tezu „Medij je/su poruka/čovjekovi produžetci“ već štoviše, sam instrumentarij (ne)tijela i njegovih metamorfoznih produžetaka i/ili osakaćenosti ( „svaki produžetak kože, ruke ili noge utječe na društveni sklop“) stvaraju jedan Imaginarij nošen strukturalnim „propadanjem u svijet“ tvoreći tako ideju „života kao umjetnosti“ u ornamentaciji skoka , pada i „zamrznuća“, te djeluje na samu stvaralačku maštu ali i razotkriva pojam/esenciju fotografije konstruirajući poetiku od same metodologije rada.
Ideologija roda
Ako nago (umjetničko) žensko tijelo razodjeveno do „esencijalne ženskosti“ komunicira na način da se oslobađa binarnih opozicija žensko/muško, te da ruši, subvertira sustavne reprezentacije dominantne patrijarhalne kulture koje objektiviziraju ženu, Tajčino „hermetički“ zatvoreno tijelo artikulira na vrlo sličan način, te kroz demafilijarizaciju uloga, svojevrsnim brehtijanskim V-efektom tvori novu (ne)vidljivu reprezentaciju roda kroz koju promatrači ne mogu reproducirati kulturalne znakove roda/spola, na taj način dovodi pitanje tijela i rodnog/spolnog identiteta u sekundarnu, ali ne nužno marginalnu poziciju, upravo iz razloga što u ovom slučaju Biće(bitak) komunicira s Prirodom kojoj je nevažno tko smo i što smo, već samo kako se odnosimo spram nje i jesmo li spremni snositi konsekvence ožiljke, „otiske“ nepromišljenog, samoživog djelovanja.
Barbara Babačić
Žmergo
Udruga Žmergo ima za cilj očuvanje okoliša, zaštita prirodne i kulturne baštine te promocija održivog razvoja, svojim djelovanjem utječe na poboljšanje kvalitete življenja, kako u ekološkom tako i u kulturno-edukativnom smislu.
Žmergo je idejni začetnik proglašavanja Učke parkom prirode, od 1998. godine provodi eko edukativni program Zeleni sat u školi za djecu i mlade. 1998.g. postaje član Mreže Zelenih telefona kroz koju djeluje i danas. Inicijator je i koordinator nacionalne kampanje Zelena čistka – jedan dan za čisti okoliš.
Zelena čistka
Nacionalna kampanja Zelena čistka- Jedan dan za čist okoliš je usmjerena na podizanje svijesti građana Hrvatske o važnosti osobne brige za okoliš te je dio globalnog pokreta Let’s do it world! I akcije World Cleanup 2013.
Gomilanje smeća je veliki problem današnjice koji direktno utječe na kvalitetu življenja ljudi, ali i situaciju u okolišu. Promjena navika, svakog pojedinca, ali i organizacija, poduzeća i institucija, jedini je način da se očuvaju prirodne ljepote i dobra te osigura ljepša i zdravija budućnost. Zainteresiranost velikog broja volontera u 2012. godini, prema službenim podacima 41.558 građana iz 161 grada i općine, iz svih županija Hrvatske, u najvećoj akciji ikada provedenoj na ovim prostorima, govori o spremnosti i interesu za zelene teme. U jednodnevnoj petosatnoj akciji očišćeno je 3.746 t otpada sa 729 divljih odlagališta diljem Lijepe naše. Mnogobrojne udruge, HGSS, planinari, ronioci, oružane snage udružili su snage i zajedno pokazali što možemo. Djeca i mladi, i oni nešto stariji, cijela Hrvatska s istim ciljem, očuvati danas za bolje sutra.
1 . DAMIR ČARGONJA ČARLI živa instalacija / performans „SVEMIRSKI KAUBOJ“ u 21 sat
2. TAJČI ČEKADA I TOMISLAV NAKIĆ ALFIREVIĆ video projekcija izložbe fotografija vezanih za projekt „Što smo učinili Maiko“ u 21 i 30 sati
3. JELENA GERMUTH burleskni performans „Što smo učinili Maiko“ ( Jelena Germuth, Barbara Babačić, Zoran Stajdohar Zoff) u 22 sata
4. TAJČI ČEKADA, modna revija „Gorgona“ u 22 i 30 sati
5. GORGONA NOVA, multimedijski je projekt koji se sastoji do filma, rock gitarističkog noisa te govorne izvedbe tekstova grupe Gorgona iz šezdesetih. U 22 i 45 sati
DAMIR ČARGONJA ČARLI (Rijeka)
Živa instalacija / performans „SVEMIRSKI KAUBOJ“
Uprizorenje ljudskog otuđenja kroz iskreni monolog,govor bezimenog pojedinca; “svemirskog kauboja”, kojim on na svoj osebujan i specifični način objašnjava sebe i svijet oko sebe te mogući izlaz kojeg predlaže, tema je ovog performansa.
JELENA GERMUTH (Rijeka)
Burleskni performans „Što smo učinili Maiko“ ( Jelena Germuth, Barbara Babačić, Zoran Štajdohar Zoff) u 22 sata
“Sto smo učinili Maiko”je performans koji koristeći burlesknu ikonografiju priča o susretima dviju kultura i utjecaju zapadnjačke na istočnjačku kroz partnerski odnos i ulogu žene u tradicionalnom i suvremenom dobu. Istražujući ženski identitet autorica promišlja o objektivizaciji žena u pop kulturi,postavljenim estetskim kanonima ljepote kao i načinima ženskih sloboda u izražavanju. Dali su žene objekti muškarčevih želja ili napokon slobodna bića koja slobodno biraju alate za samoizražavanje? U ovom slučaju,autorske reference su fetiši nadahnuti fotografijama Irvinga Klawa. Kostime je sponzorirao sexy shop Eroticom,Rijeka
Uz performans,a vezano za projekt “Sto smo učinili Maiko”projicirati ce se izložba fotografija autora Tajči Čekade i Tomislava Nakića Alfirevića.
TAJČI ČEKADA(Rijeka)
Modna revija „Gorgona“ u 22 i 30 h
Na modnoj će se reviji predstaviti oko dvadesetak modela, ručno oslikanih unikata. Pojedinačno na svakome od modela autorica primjenjuje na različite načine gorgonsku estetiku, ideologiju ili neku od ideja . Svaki se od modela referira na konkretni postojeći rad, izjavu ili stav nekoga od pripadnika grupe.
GORGONA NOVA ( Zagreb)
multimedijski je projekt koji se sastoji od filma, rock gitarističkog noisa te govorne izvedbe tekstova grupe Gorgona iz šezdesetih. U 22 i 45
Grupa GORGONA NOVA svojim djelovanjem spaja u praksi tako česte, a u teoriji, u nas, tako često osporavane točke u kojoj se dodiruju i/ili spajaju suvremena umjetnost i popularna kultura te svojom reinkarnacijom gorgonaške ideje i gorgonaškog duha te citatima njihove misli i djela ne samo da reinterpretira, ali i nadograđuje njihovo djelo, već i daje hommage kako grogonaškom duhu tako i samim tim velikanima domaćeg i svjetskog arta.
Grupu GORGONA NOVA čine:
1. JULIJE JEVSCH – tekstovi, glas
2. MARIJAN KNIF – gitara, noise
3. RADOSLAVA BASCH – slikanje, sprey
4. DIMITRIJA PUTT- film, kamera
5. IVAN VANN- klavijature
6. JOSIPH HORW-violina
GORGONA NOVA projekt zamišljen je kao work in progress u kojem će se u narednim godinama povećevati broj članova nukleusa Odijela art rock bend, pojedinačnim „odlaskom“ članova GORGONE, sve do formiranja klasične postave banda (gitara, bubanj, bas, saksofon, violina, vox) koji će profunkcionirati-makar i daleke 2020.(!?) kao klasičan rock sastav unutar cijelog multimedijskog projekta GORGONA NOVA.
PLUS : DJ T.REX
Kratki trailer performansa “Sto smo učinili Maiko”:
Na izložbi će biti izložena serija od 30 „modnih“ fotografija nastalih tokom 2012.godine na pomno biranim riječkim lokacijama. Kreacije su unikatni modeli uglavnom ručno oslikani a nose ih riječki umjetnici, performeri, kustosi i glazbenici. Uz fotografije će biti izloženo tridesetak selektiranih odjevnih predmeta namijenjenim za dugoročno „nemarno“ nošenje. Riječ je o udobnim opravama skrojenih od prirodnih materijala i ručno oslikanih. Na izložbi će biti postavljeno ogledalo i paravan tako da tko želi može isprobati bilo koji od izloženih modela i pritom pozirati pred kamerom T. Čekade i tako postati dio jedne nove serije fotografija .
Izložba će biti otvorena do 25.01.2013.
Autorica će svakoga dana boraviti u galeriji od 20 do 22 sata te tako biti na raspolaganju svima koji žele isprobavati neke od oprava.
Tko? GORGONA NOVA & TAJČI ČEKADA
Kada? 11.1.2013. u 21.30 sati
Gdje? Amfiteatar Mulitmedijalnog Kulturnog Centra (MKC), Split
Što? Gostovanje s performansom i modnom revijom na otvorenju festivala „NUS 2“
Zašto ? Zato !
GORGONA NOVA je multimedijska art skupina iz Zagreba koja je osnovana 2009.godine na 50.godišnjicu osnivanja umjetničke grupe GORGONA koju su činili sjajni, ponajbolji hrvatski umjetnici 20.stoljeća: kipar Ivan Kožarić, slikari Julije Knifer, Josip Vaništa, Đuro Seder, teoretičari umjetnosti Dimitirije Bašičević Mangelos, Radoslav Putar i Matko Meštrović te arhitekt Miljenko Horvat.
GORGONA NOVA je prve dvije godine svog djelovanja radila i pripremala se u potpunoj tajnosti da bi u javnosti svoje prvo pojavljivanje najavila za Noć muzeja 27.1.2012.u dvorani GORGONA u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu performanceom „Gorgona u Gorgoni!“
Performance „Gorgona u Gorgoni!“ multimedijski je projekt koji se sastoji do filma, rock gitarističkog noisa te govorne izvedbe tekstova grupe Gorgona iz šeesdesetih. Performansu prethodi modna revija riječke umjetnice Tajči Čekade.
Na modnoj će se reviji predstaviti 27 modela, ručno oslikanih unikata. Pojedinačno na svakome od modela autorica primjenjuje na različite načine gorgonsku estetiku, ideologiju ili neku od ideja . Svaki se od modela referira na konkretni postojeći rad, izjavu ili stav nekoga od pripadnika grupe.
Kolekciju prati i serija modnih fotografija tih istih oprava, na kojima se kao modeli pojavljuju riječki umjetnici, kustosi, performeri i glazbenici. Autorica fotografija je također Tajči Čekada.
Grupa GORGONA NOVA svojim djelovanjem spaja u praksi tako česte, a u teoriji, u nas, tako često osporavane točke u kojoj se dodiruju i/ili spajaju suvremena umjetnost i popularna kultura te svojom reinkarnacijom gorgonaške ideje i gorgonaškog duha te citatima njihove misli i djela ne samo da reinterpretira, ali i nadograđuje njihovo djelo, već i daje hommage kako grogonaškom duhu tako i samim tim velikanima domaćeg i svjetskog arta.
Grupu GORGONA NOVA čine:
1. JULIJE JEVSCH – tekstovi, glas
2. MARIJAN KNIF – gitara, noise
3. RADOSLAVA BASCH – slikanje, sprey
4. DIMITRIJA PUTT- film, kamera
GORGONA NOVA projekt zamišljen je kao work in progress u kojem će se u narednim godinama povećevati broj članova nukleusa Odijela art rock bend, pojedinačnim „odlaskom“ članova GORGONE, sve do formiranja klasične postave banda (gitara, bubanj, bas, saksofon, violina, vox) koji će profunkcionirati-makar i daleke 2020.(!?) kao klasičan rock sastav unutar cijelog multimedijskog projekta GORGONA NOVA.
Sve informacije o festivalu možete pogledati ovdje:
Tajči Čekada i članovi udruge Interinova pozivaju vas na modni performans i otvorenje izložbe
„ Djevojačka soba“
U subotu, 28.07.2012. u 21 sati, zgrada općine Matulji
U nedjelju, 29.07.2012. u 12 sati, izložbeni prostor „ISA“, Mučići 46, Jurdani
Modni performans:
U subotu, 28.07.2012. u 21 sati ispred zgrade općine Matulji a u sklopu koncerta JAZZ NIGHT „BORNA ŠERCAR TRIO FEAT“ & SABRINA publika će moći uživati i u MODNOM PERFORMANSU autorice TAJČI ČEKADE i Udruge INTERINOVA pod nazivom ”DJEVOJAČKA SOBA“
U suradnji s multimedijalnom umjetnicom Tajči Čekada, keramičari iz Udruge InterInova izradili su po zadanom dizajnu odjevne predmete, korzete, donje rublje i popratne rekviziti vezane za intimu sobe. Na modnoj reviji će tako biti predstavljeni modeli koje je autorica izradila u suradnji sa keramičarima: Tomica Gržeta, Elda Čekada, Ivna Safunđžć i Vera Gambar Miščević.
U atriju općine Matulji će se istoga dana moći pogledati i manji dio postava izložbe „Djevojačka soba“, od svakog člana udruge po jedan eksponat te će biti izložena i serija modnih fotografija tih istih modela autorice Tajči Čekada.
Otvorenje izložbe „ Djevojačka soba“
U nedjelju, 29.07.2012. u izložbenom prostoru „ISA“ u 12 sati će biti priređeno svečano otvorenje izložbe radova umjetničke keramike autorskog i unikatnog keramičkog dizajna uz prigodni domjenak i slobodan ulaz.
Radovi koji će biti izloženi su djela priznatih hrvatskih keramičara, članova umjetničko / strukovnih udruženja poput HZU, HDLU, ULUPUH i KERAMEIKON. Ujedno i članova udruge Interinova:
Roberto Auidi, Tomica Gržeta, Elda Čekada, Ivna Safundžić , Vera Gambar Miščević, Mladen Ivančić, Dubravka Mage, Snježana Nemarnik, Luigi Montereali, Nikolina Ružić, Duška Gržeta, Vesnica Popović.
U sklopu izložbe će biti i postavljene haljine, donje rublje i korzeti koji su izrađeni po dizajnu i u suradnji sa Tajči Čekadom.
Performans će se održati 16.05.2012. u 20.30 sati.
Beli, otok Cres
Performans će započeti okupljanjem sudionika i uzvanika u samom centru Beloga, točnije na trgu „Pri crekva“ 16.05.2012. u 20 i 30 sati.
Kostimirane bejanke i bejani družiti će se zajedno sa uzvanicima i slučajnim posjetiteljima na njima organiziranoj oproštajnoj zabavi odnosno svečanom ispraćaju vila, vilenjaka, kudlaka i masmalića koji se nakon dužeg izbivanja vraćaju svome domu točnije šumi Tramuntana.
Zabava će utihnuti u 21.30 kada će nastupiti svečani ispraćaj entiteta nakon kojega oni posredstvom tijela modela će krenuti u organiziranoj povorci do kamenog luka odnosno do ulaza u Tramuntansku šumu preko starog rimskog mosta te tom starom šetnjicom se vratiti svome domu.
Ulazak u šumu i početak šetnjice prigodno će biti osvijetljen i tako tvoriti važan scenografski element performansa. Svečani odlazak biti će popraćen vrlo moćnom, mističnom i gotovo sakralnom glazbenom podlogom autora Josipa Maršića.
Tramuntanska je šuma idealna lokacija za ispraćaj jer je od davnina poznato da je to mistično mjesto u kojem obitavaju vile, vilenjaci, masmalići i kudlaci. Poznato je i da su se kroz povijest nekim ljudima i ukazala neka od tih šumskih kreatura.
Mještani tvrde da masmalići znaju često pomoći izgubljenom putniku da pronađe put ali ako se naljute mogu ga začarati i preseliti na neko drugo mjesto.
Priča se i da veliki i umorni stoljetni hrastovi kojih ima mnogo na tom području znaju pružati ruku umornom prolazniku.
Bejani tvrde da u šumi žive kudlaci stoga je bolje noću ne zalaziti u mračne predjele Tramuntane, osobito u noćima punog mjeseca.
Proteklih sam godina usko surađivala sa entitetima takvih misterioznih bića. Susreti su počeli već u mojoj ranoj mladosti no konkretna suradnja na umjetničkom planu započela je 2006. godine kada sam sa jednom grupicom tih kreatura odlučila pokrenuti novu liniju odjeće za vile i vilenjake, pošto je postojeća već stoljećima bila nepromijenjena. Iz tog ko-autorstva proizašli su razni kostimi u potpunosti izrađeni od prirodnih materijala pronađenih u šumama, kraj rijeka, po plažama i spiljama.
Iz tih kostima proizašle su dvije modne kolekcije, razni performansi i jedna serija fotografija.
Zajedno smo sudjelovali na mnogim revijama, izložbama i performansima na raznim festivalima u galerijama i muzejima te tako putujući obišli puno gradova. Izlagali smo u Rijeci, Zagrebu, Osijeku, Dubrovniku, Puli, Cresu. Lošinju, Hvaru, Zadru, Istri, Beogradu, Berlinu, Parizu itd…
Nakon svih tih godina uspješne suradnje ipak je došlo vrijeme da se raziđemo i krenemo dalje svako svojim putem.
Ovim se performansom osim razilaženja sa svim tim entitetima svečano i okončavam dugoročnu stvaralačku fazu koja se zasnivala na slavenskoj mitologiji, misticizmu, fascinaciji šumama, legendama, raznim graničnim svjetovima odnosno međusvjetovima.
Tajči Čekada
Performans će se održati u sklopu festivala „Bejski tanac“
u organizaciji udruge „LAG volim Beli“
Pozivamo Vas u Muzej grada Zagreba, 22. veljače 2012. godine u 18 sati, na otvorenje izložbe i performans Post Mortem High Fashion, multimedijalne umjetnice Tajči Čekada iz Rijeke, koji će se održati u sklopu popratnih događanja uz izložbu MORS PORTA VITAE – SMRT, VRATA ŽIVOTA / Stara zagrebačka groblja i pogrebi, autora Slavka Šterka i Borisa Mašića. Riječ je o događanju upriličenom u zadnjem tjednu tijekom kojega se može razgledati izložba koja tematizira smrt, poimanje smrti, pogrebe i groblja tijekom zagrebačke prošlosti (zatvara se 26. veljače 2012.).U prvom dijelu izložbe, koncipiranom u osam tema, izloženi su predmeti koji sa šireg aspekta zrcale radnje vezane uz smrt, govore o poimanju smrti, mjestima ukopa i pogrebnim običajima, dok su u drugom dijelu izložbe prezentirana groblja na kojima se pokojnike ukopavalo do 1876. godine, odnosno, do otvaranja groblja na Mirogoju. Riječ je o grobljima unutar prostora koji je Grad obuhvaćao u trenutku kada je Carskim patentom Franje Josipa I. (1850.) Zagreb derivirao iz upravno-pravno srednjovjekovnog okvira u suvremeni srednjoeuropski grad, a koji se, danas, gotovo podudara sa zonom koju obuhvaća zakonom zaštićena povijesno-urbana cjelina Grad Zagreb.
pozivamo Vas na svečano otvorenje galerije „Varuna“, 07.01.2012. u 20 sati.
Galerija djeluje u sklopu istoimene Udruge za kulturno, likovno i kreativno stvaralaštvo u gradu Veprincu.
Galerija Varuna započinje svoje djelovanje izložbom i performansom
„Post mortem high fashion“ riječke umjetnice Tajči Čekada.
Izložbu će otvoriti povjesničar umjetnosti i viši kustos Branko Cerovac, koji je također i autor popratnog teksta kataloga. Izložba se sastoji od ambijentalne instalacije,serije fotografija i video dokumentacije performansa kojeg je autorica izvela u prostoru Povijesno-pomorskog muzeja grada Rijeke u prosincu 2011.
Izložba ostaje otvorena do 21.01.2012.
Autor videa i fotografija: Tomislav Nakić Alfirević
Autor glazbe: Josip Maršić
Oblikovanje frizure: Ksenija Nakić Alfirević
Grafički dizajn: Andrea Kustić
Medijski pokrovitelj: Ri Tv
Ostvarenje izložbe su pomogli: Udruga Varuna i Pomorsko povijesni muzej grada Rijeke, Štimac d.o.o.
Galerija Varuna se nalazi se u staroj jezgri Veprinca, prolaskom kroz Gradska vrata u prvoj kući slijeva, na adresi Stari Grad 6.
Radujemo se Vašem dolasku!
Udruga Varuna: 099 213 69 00
Andrea Knežević
Sanja Ausec
Galerija Varuna:
Udruga Varuna je osnovana s ciljem promicanja suvremene umjetnosti te uključenosti lokalne zajednice u oživljavanje stare jezgre Veprinca. Udruga ima u planu otvaranje po jedne izložbe svakih mjesec dana. Potvrđeni izlagači su mladi, perspektivni i priznati umjetnici sa područja županije i šire. Najavljeni su Ivo Matošić, Saša Jantolek, Fiko Saliji, Iva Pevalek, Željko Kranjčević Winter, Elda Čekada, Damir Čargonja Čarli…
U rujnu 2012. održati će se manifestacija Ex Tempore.
O performansu / izložbi „Post morten high fashion“
THE MOST BEAUTYFUL DRESS – FROM HERE TO ETERNITY
/ Performance / exhibition Post mortem high fashion /
„ Potvrđujući svoj pristanak, jedinorođeni Sin Božji uze zlatni prsten s četiri bisera i sjajnim dijamantom u sredini, postavi ga na prst Katarinine desne ruke i reče: Eto, zaručujem te u vjeri s tvojim Stvoriteljem i Spasiteljem. Očuvaj nedirnutu vjeru do dana kada budeš slavila sa mnom vječnu svadbu na nebesima. A sada, kćeri, drži se hrabro. Ne odbij ništa što ti ponudi moja Providnost. Učvršćena vjerom sretno ćeš nadvladati sve neprijatelje.“/…/ / Mistične zaruke Svete Katarine Sienske /
„ Ne volim to što je prolaznost jedno od važnijih obilježja mode i još je žalosnije to što nikoga ne zabrinjava ta činjenica.“ /…/ Tajči Čekada, 2011.
Koncipirajući performans i ambijentalnu instalaciju ( izložbu ) Post mortem high fashion, Tajči Čekada sažima u značenjski i izvedbeno istodobno i pregnantan i veoma kompleksan sustav vlastitu intenciju da ukine, nadiđe proturječja između temeljnih umjetničkih i „ modnih“, „fashion“ pretpostavki i ambicija, u kojima se sudaraju, suočavaju opreke vječnosti i prolaznosti ljepote ( „najljepša haljina“! ) odnosno Lijepog kao transcendencije efemernosti, situacionističkog i historicističkog relativizma usađenog u sam pojam mode, za razliku od klasičnog shvaćanja autentičnog umjetničkog djela kao nečeg što po svojoj prirodi i njenim odlikama predstavlja vrednotu otpornu na temporalno trošenje, gubljenje, demodiranje, sekularizaciju, „bilost“. Pri tom kod autorice nije riječ o „žargonu autentičnosti“ ( Adorno ) pošto ona jednostavno dijeli jednu arhetipsku, iskonsku želju i osvjedočenje utemeljeno na određenom „prirodnom“ iskustvu, osjećaju i tradiciji dobro poznatoj antropolozima, etnolozima, istraživačima religijskih uvjerenja, fenomenologije mističkih iskustava i praksi, ukorijenjenih, veoma konkretno, i u živom odnosu naših „starih“ prema smrti i Onkraju odnosno Vječnosti arhetipskog bezvremenog, idealnog „lika“ osobe preminulog, posebno prema pitanjima povezanim s osobnim odnosom prema vlastitoj smrti. Carl Gustav Jung tako iznoseći vlastiti „mit“ koji živi u autobiografskom djelu napisanom u starosti „Sjećanja, snovi, razmišljanja“ opisuje i svoja neposredna iskustva ( lika i odjeće u kojoj mu se „pokazuju“ pokojnici, njegova ranije preminula žena, iskustva Svadbe Janjeta … za koje veli da je to nemoguće „opisati“ već se treba iskusiti da bi se znalo ) od davnina poznata i našem narodu, a povezana i sa pitanjima „idealnog“ izgleda, odjeće, „lika“ cjelovite vlastitosti, „jastva“, ne „ega“, pa tako i s pitanjem o shvaćanju ljepote – kojima se i Tajči Čekada veoma duboko potresena i zainteresirana bavi – baveći se problematikom moda – umjetnost – ljepota. „Smatram da je jako lijepa haljina uvijek jako lijepa haljina“, kategočna je u svojim razmišljanjima o tome. Kakvoća materijala ( svila, brokat, ono što je u mističkom iskustvu najdubljih i najuzvišenijih Zaruka sretne sienske svetice Katarine dijamant, biser, zlato! ) i savršenstvo izvedbe dostojni su sublimnosti krajnje „funkcije“, cilja: postići svoj idealan, potpun, vječan „oblik“, na koji cilja i božanski Platon formulirajući svoje učenje o uzdizanju duše od ljubavi prema lijepom „tijelu“ do ljubavi prema „ideji“.Ono bitno baštinjeno od starog običaja na koji nas želi djelatno i estetski dostojno uputiti Autorica: običaja da se najljepšu haljinu / odjeću, neoskvrnjenu profanom i efemernom svakidašnjicom „smrtnog života“ čuva u ormaru do smrtnog časa, te da se čeljust, vilice, lice preminule osobe ( u ovom performansu je riječ o osobi ženskog roda ) povezuje maramom to jest nekako osigura od krivljenja, grimasa, kojima bi smrt tijela degradirala ljepotu lica, sukladno je spletu ideja na koje „vraćam“ anamnezu Duše / Duha u ovoj ekspoziciji / uvodu u poetiku „transmodnog“ artističkog pristupa Tajči Čekade tome spletu pitanja. Pri tom se radi o njenom životno – estetsko – metafizičkom „credo“, ništa manje. A to je izraženo na estetski adekvatan način, koji odlikuje i svijest o specifičnosti toposa Veprinca u kojemu će performansom i izložbom biti inaugurirana, promovirana Galerija Varuna.
Svijest o umjetničkom značaju „rexolianske“ duhovne baštine ( REX SOLIA C.M.I.V.) koja je zahvaljujući stvaralačkom „preobražaju“ Veprinca od strane Mirka Zrinšćaka / Dalibora Laginje potkraj 80-ih ostavila jak pečat na percepciju toga mjesta od strane suvremenih znalaca ( usp. i tematski blok posvećen djelovanju Rex Solia – e u brojevima riječkog časopisa „Rival“ iz 1989. ) nemimoilazna je i pri razumijevanju „Post mortem … „ performansa / ambijentalne instalacije Tajči Čekada u novoutemeljenoj veprinačkoj galeriji, nakon dvodecenijskog „nestanka“ Rex Solia – Centra iz Veprinca.
Branko Cerovac
Rijeka 2011 – 2012
Biografija autorice:
Tajči Čekada rođena je 1979. godine u Rijeci.Diplomirala je 2003.g. na Hotelijerskom fakultetu u Opatiji. Diplomirala je 2004. godine na talijanskoj školi mode i dizajna Callegari te stekla zvanje modnog stilista s marketingom. Na istoj školi završila je smjer modelizam visoke mode te diplomirala 2007. godine.U suradnji s tvrtkom MMC, 2006.g. pokreće u Rijeci ciklus modnih manifestacija pod nazivom Modne novosti koje su se bavile prezentacijom avangardnih modnih dizajnera. Realizirala je jedanaest samostalnih modnih revija, sedam samostalnih izložbi te sudjelovala na velikom broju skupnih revija, izložbi i performansa u galerijama i muzejima Rijeke, Osijeka, Zagreba, Splita, Sarajeva, Stuttgarta, Beograda, Berlina, Pariza…
Važniji ostvareni performansi:
„Mars“ (sa K.Kovačiček, E. Čekada), 2007. Galerija O.K. „Dan performansa“, 2007., MMSU Rijeka, „ 10 godina MMC-a“. „Embrio“ (sa F.Blašković, K.Kovačićek, J.Maršić) 2006, klub Palach, 2007. festival „Sarajevska zima“, Sarajevo. „Selotejp“ (sa K.Kovačićek), 2006., Galerija Likovnih Umjetnosti Osijek „Slavonski bienale“. „Džada“ (sa D.Čargonja, K.Kovačićek, J.Maršić, P.Vrtodušić, M.Linta, L. Zubović, N,Š. Božinović, Ž.Jančić, A. Knežević, Z. Krema, S. Brožić) 2007., galerija O.K. Rijeka. „Čišćenje radničkih uspomena“ ( sa D. Čargonja, K.Kovačićek) 2009,. K.U.N.S.,ulica F.Račkoga, Rijeka i td…
Dizajnira i izrađuje kostime za koncertne nastupe i potrebe snimanja spotova raznih glazbenih skupina (Let 3, Pips chips & videoclips, One piece puzzle, Lollobrigida, Morso, Grč, Sjekire, O.Š. Sulud III, Father, Putokazi, Quassar), te za filmove (Kraj svijetla, Aleša Suka) kazališne predstave, tv emisije i razne performanse.
Ostvarila je devet avangardnih kolekcija: Vozi me na Jadransko more (2004.), Dagnje (2004.), Diplomatske oprave za pregovore među vrstama (2005.), Metalna pička (2005.), Posmrtna odijela i urne (2006.), Mars (2007.), Modna povorka (2008.), Mrtva priroda (2009.), Akril na platnu (2010.), Večernje skulpture (2011.).
Također se bavi fotografijom te je ostvarila i dvije samostalne fotografske izložbe:
„Pogled u međusvijet“ 2011., galerija „Atelje Lokvina“, Kastav
„Mrtva priroda“ 2011., Lošinjski muzej, Galerija Fritzy, mali Lošinj.
Članica je strukovnih udruženja HDLU i ULUPUH.
U petak, 04. studenog 2011. u 19 sati, u malološinjskoj Galeriji Fritzy otvarila se izložba umjetnice Tajči Čekada.
Izložbu su otvorili gradonačelnik grada Mali Lošinj Gari Cappelli, ravnateljica Lošinjskog muzeja Zrinka Ettinger Starčić i kustosica izložbe i povjesničarka umjetnosti Vana Gović.
Na izložbi su se prestavili kostimi i fotografije iz kolekcije „Mrtva Priroda“ koja nastaje 2009. godine, ali se kontinuirano nadopunjuje novim kreacijama.
Izložba se može razgledati do 10. 12. 2011. godine. Galerija Fritzy otvorena je od utorka do petka od 10 do 13 i od 17 do 19 sati, subotom od 10 do 13 sati (nedjeljom i ponedjeljkom zatvoreno)
„Mrtva priroda“ jedna je od devet avangardnih kolekcija Tajči Čekada posvećenih graničnim svjetovima i realnostima te bićima koja te svjetove napučuju. Iako su pojedini modeli Tajči Čekada već odavno izašli na ulice i komercijalno su dostupni zainteresiranim pojedincima, kolekcija „Mrtva priroda“ namijenjena je prvenstveno nadnaravnim šumskim bićima.
Materijalna osnova kolekcije iznimno je neobična, kostimi su izrađeni od organske i anorganske prirodne građe poput trave, naranči, borovih iglica, mahovine, žireva, lišća, ljuštura puževa i školjki, morske spužve, perja, tjestenine ili graha. Stvaranje svake kreacije uključuje dugi pripremni period i mukotrpni postupak izrade što je u suprotnosti s osnovnom naravi korištenog materijala koji je prirodan, organski, a samim time prolazan i sklon propadanju.
Iako kostimi funkcioniraju kao zasebni objekti/skulpture, autorica poduzima korak dalje u smjeru njihove kontekstualizacije. U prirodi odabire lokacije mitološkog potencijala te u njih smješta kostimirane modele. Veliku pažnju pritom poklanja stilizaciji šminke i frizura te odabiru rekvizita što rezultira pomno definiranom scenografijom koja nosi obilježja site specific rada te evocira susrete ljudi s nadnaravnim bićima: vilama, morama, štrigama, fudlacima, kresnicima, macmalićima i ostalima koji su obogaćivali duhovni život i vjerovanja naših predaka.
Od tih šumskih uprizorenja preostaje nam fotografija, također proizišla iz ruku Tajči Čekada, kao dokaz da se susret doista i odigrao, dokument koji na se preuzima simboliku doživljenog i postaje umjetnički rad per se.
Specifičnost modnog dizajna, kao i ostalih područja primijenjene umjetnosti, jest stvaranje trajno opterećeno dvjema oprečnim koncepcijama. S jedne strane primjenjivost podrazumijeva funkcionalnosti i masovnost, odnosno serijsku proizvodnju, s druge strane umjetnost podrazumijeva samosvrhovitost te unikatnosti. Tajči Čekada otvorena je za sve koncepte kada je modni dizajn u pitanju. Modeli Tajči Čekada već su odavno izašli na ulice i komercijalno su dostupni zainteresiranim pojedincima. Pojedini modeli, rezervirani isključivo za Marsovce (Mars), pokojnike (Posmrtna odijela i urne) ili nadnaravna šumska bića (Mrtva priroda), osvajaju prostore muzeja i galerija. Zaokupljena liminalnim svjetovima i realnostima, Tajči Čekada kreira odjeću za bića koja te svjetove napučuju i to čini zavidnom profesionalnom etikom evidentnoj u kolekciji Mars za koju je, među ostalima, osmislila oprave za dijete od šest mjeseci te jednog psa. Svakom novom kolekcijom Tajči Čekada „demokratizira“ svijet mode pridružujući ga marsovcima i mitskim bićima na ravnopravan način kao i ljudima. Koristeći se uvriježenim postupkom već utvrđenog modnog strujanja a koji uključuje modne revije, fotografska snimanja i sl., ona umjesto kolekcije jesen/zima, proljeće/ljeto javnosti predstavlja kolekciju za šumske vile. Jednakim tretmanom avangardnih i uvjetno rečeno mainstream kolekcija, irelevantna postaje činjenica da je model namijenjen jednoj šumskoj vili. Diskurs se prebacuje na drugi nivo: kako je ta šumska vila odjevena?
Gillo Dorfles navodi kako je nagost kao stanje apsolutne prirodnosti tijela zapravo generator nelagode, ali ne zbog činjenice što smo goli nego zbog činjenice što smo svi jednaki. Odijevanje i uređivanje predstavlja artificijelizaciju vlastitog tijela, ali istovremeno zadovoljava potrebu za razlikovanjem od drugih i u službi je personalizacije pojedinca. Tajči Čekada nudi široki spektar personalizacije nečije pojavnosti; od modela visoke artificijelnosti koji uključuju zahvate autolimara i vodoinstalaterski materijal sve do modela izrađenih od materijala isključivo pronađenih u prirodi. Njen rad potvrđuje još jednu Dorflesovu tezu po kojoj su „zakoni mode“ poput „zakona umjetnosti“. Oni su u svojoj biti iracionalni pa u ovom dijelu teksta valja promišljati o autoričinom radu kroz kontekst umjetnosti umjesto mode. Ona zapravo i čini pomak u tom smjeru nadjenuvši svojoj kolekciji ime tradicionalnog umjetničkog žanra – Mrtva priroda. Riječ je o kolekciji iz 2009. godine koja se kontinuirano nadopunjuje novim kreacijama, a materijalnu osnovu čini organska i anorganska prirodna građa poput trave, naranči, borovih iglica, mahovine, žireva, lišća, kamenja, ljuštura puževa i školjki, morske spužve, kose, perja, tjestenine ili graha. Stvaranju svake kreacije prethodi dugi pripremni period koji uključuje sakupljanje materijala te njihovo sušenje odnosno pripremu za rad. Sam postupak izrade također je dugotrajan i podrazumijeva strpljivu aplikaciju jednog po jednog predmeta na složene konstrukcije kroja često u formi raznovrsnih mozaika. Dugotrajnost i mukotrpnost izrade u suprotnosti su s osnovnom naravi korištenog materijala koji je prirodan, organski, a samim time prolazan i sklon propadanju. Uporaba takvih materijala evocira umjetnost pokreta arte povera iz 60-tih godina 20. stoljeća te uvodi kategoriju trajanja kao nužnost pri opisu autoričinih modela.
Neki će o kolekciji Mrtva priroda govoriti u terminima kostima/haljine/modela. Drugi će upotrijebiti termin skulpture koji je opravdan iz više razloga. Pojedini modeli izrazito su voluminozni i oblikovani su s velikim osjećanjem prostora koji ih okružuje. Dinamičnost koja proizlazi iz komunikacije kostima i prostora, punog i praznog preuzeta je upravo iz medija skulpture. Iako modeli funkcioniraju kao zasebni objekti, autorica poduzima korak dalje u smjeru njihove kontekstualizacije. U prirodi odabire lokacije mitološkog potencijala te u njih smješta modele odjevene u kostime iz kolekcije Mrtva priroda. Veliku pažnju pritom poklanja oblikovanju šminke i frizura te odabiru rekvizita što u konačnici rezultira pomno definiranom scenografijom koja nosi obilježja site specific rada, ali i svojevrsnog reenactmenta ljudskog susreta s nadnaravnim bićima. To su susreti s vilama, morama, štrigama, fudlacima, kresnicima, macmalićima i ostalim bićima koja su obogaćivala duhovni život i vjerovanja naših predaka. Ono što nam ostaje od tih šumskih uprizorenja jest fotografija, također proizišla iz ruku Tajči Čekada. Ta fotografija dokaz je da se susret doista i odigrao, dokument koji na se preuzima simboliku doživljenog i postaje umjetnički rad per se.
Vana Gović
BIOGRAFIJA
Tajči Čekada rođena je 1979. godine u Rijeci.
Diplomirala je 2003 na Hotelijerskom fakultetu u Opatiji. Diplomirala je 2004. godine na talijanskoj školi mode i dizajna Callegari te stekla zvanje modnog stilista s marketingom. Na istoj školi završila je smjer modelizam visoke mode te diplomirala 2007. godine.
U suradnji s tvrtkom MMC, 2006.g. pokreće u Rijeci ciklus modnih manifestacija pod nazivom Modne novosti koji se bavi prezentacijom avangardnih modnih dizajnera. Realizirala je jedanaest samostalnih modnih revija, šest samostalnih izložaba te veliki broj skupnih revija, izložaba i performansa u galerijama i muzejima Rijeke, Osijeka, Zagreba, Splita, Sarajeva, Stuttgarta, Beograda, Berlina, Pariza…
Dizajnira i izrađuje kostime za koncertne nastupe i potrebe snimanja spotova raznih glazbenih skupina (Let 3, Pips chips & videoclips, One piece puzzle, Lollobrigida, Morso, Grč, Sjekire, O.Š. Sulud III, Father, Putokazi, Quassar), ali i za kazališne predstave, filmove, i tv emisije i performanse. Tajči Čekada ostvarila je devet avangardnih kolekcija: Vozi me na Jadransko more (2004.), Dagnje (2004.), Diplomatska oprava za pregovore među vrstama (2005.), Metalna pička (2005.), Posmrtna odijela i urne (2006.), Mars (2007.), Modna povorka (2008.), Mrtva priroda (2009.), Akril na platnu (2010.), Večernje skulpture (2011.). Članica je strukovnih udruženja HDLU i ULUPUH.
Izložbu će otvoriti povjesničar umjetnosti Branko Cerovac
Autor glazbene podloge modnog performansa: Josip Maršić
Izložba će biti otvorena do 03.10.2011. svaki dan od 19 do 22 sata
Izložba kostima i fotografija uz modni performans na dan otvorenja
Tekst kustosa:
MODNI DIZAJN, MIT I UMJETNOST
Koncept, poetika i metodologija Tajči Čekade
Pored bavljenja modnim dizajnom u užem značenju i području ( dizajn odjevnih predmeta od „normalnih“ materijala, namijenjen svijetu „normalnih“ ljudi odnosno „bića“ u svagdašnjem urbanom ili ruralnom okruženju ), Čekadu zanima projekcija odijevanja / ponašanja / senzibiliteta i „autopoiesis“ neuobičajenih, „transgresivnih“ bića, osobnosti i odgovarajućih – pa makar „samo“ imaginarnih, fantazmagoričnih – „svjetova života“. Konceptualni postupak koji joj to omogućuje jeste da intenciju „mogućeg“ odijevanja, dakle i dizajna točnije kreacije cjelovite situacije, scene, kostimografije i scenografije usmjeri na „mitsku“, „nad-realnu“ infrastrukturu / suprastrukturu obrasca života čudnovatih stanovnika nekog zamišljenog svijeta: „Marsa“, „fashion – freaks“, „zombijevskog“ ili pak „vampirskog“ miljea, a u ovom slučaju čudesnog, poetičnog svijeta slavenske mitologije, ali u veoma slobodnoj, neortodoksnoj interpretaciji ( dovoljno je da znamo da se radi o vilama, vilenjacima, demonima specifičnih obilježja i karaktera ). Tako da se tu design, mit i Art neminovno susreću, međusobno determiniraju i interagiraju – što dovodi do estetski zanimljivih i intrigantnih prekoračenja granica / rubova / normi „modnog dizajna“. „Odjeća“ tako korespondira i s onom koja je od „šamanističkih“ vremena, te u antičkim kulturama bila namijenjena božanstvima, polubožanstvima, atributima mitoloških stvorenja, svećenicima/ -icama, misterijima, svetkovinama, teatru, procesijama … A ne manje s renesansnim, manirističkim i baroknim alegorezama, od kojih je dovoljno da uputimo na slikarstvo jednog Archimbolda. Odabir i konceptualizacija scene, okoliša, modela, njihovih gesta i ekspresije na snimkama – pošto je Čekada ujedno i snimatelj, fotograf, u ovom slučaju, daje čitavom projektu naročitu dimenziju. Same fotografije posjeduju vlastitu estetsku kvalitetu, moguće ih je tretirati kao konačni medij posredovanja Čekadine ideje, procedure i prizora.
Viši kustos: Branko Cerovac
Biografija:
Svojim izložbama i performansima sudjelovala na mnogobrojnim izložbama, u galerijama i muzejima suvremene umjetnosti u Rijeci, Puli, Osijeku, Zagrebu, Splitu, Sarajevu, Sttutgartu, Beogradu, Berlinu , Parizu, …. Itd.
Sudjelovala na šezdesetak skupnih modnih revija i izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu, te je ostvaraila sedam samostalih.
Bavi se modnim dizajnom, kostimografijom, performansom te posljednje vrijeme i fotografijom.
Članica je ULUPUH-a, i HDLU-a Zagreb.
Osim izrade avangardnih kreacija bavim se i produkcijom komercijalne odjeće koja se povremeno može pronaći u njenom atelieru u Rijeci.
Radovi Tajči Čekada za skupnu izložbu u Galerie Art’est u Parizu
96 rue Quincampoix
75003 Paris
France
Otvorenje 24.9.1010. do 2.10.2010.
Tajči Čekada, za ovo je priliku izradila seriju fotografija modela kostimiranih u kreacije njezinih posljednjih dviju kolekcija: „Mrtva priroda“ i „Akril na platnu“. Modeli koje je stvorila izrađeni su uglavnom od prirodnih mozaika postavljenih na prethodno pripremljene krojne konstrukcije vrlo skulpturalnih oblika. Mozaici su izrađeni od raznih organskih materijala; kosti, perja, ljuštura školjki, košpica, sušene trave, mahovine, naranči, kose, zuba itd.
Kostimi iz serije „Akril na platnu“ napravljeni su od žutice tretirane akrilima, prešane i zatim složene u krojne djelove.
Jedan od pokretačkih utjecaja za izradu ovih modela te fotografiranje samih na pomno biranim lokacijama je autoričina fascinacija raznim mitološkim bićima; vilama, vilenjacima nimfama..,te šumom, i legendama povezanim sa pojavom raznih šumskih bića koja vrlo rijetko dopuste da ih ljudi vidi i stupe u kontakt s „Njima“.
Pozivam te na svoju modnu reviju / povorku „Mrtva priroda“, (nova kolekcija ), koja će se održati u petak, 24.travnja, 2009.ulicom Franje Račkoga (Lujzijanska cesta)
Revija počinje u 19 sati. Modeli izlaze iz caffe bara „Lujza“ i spuštaju se cijelom ulicom do K.U.N.S.-a (Klub umjetnika na Sušaku).
Revija je u sklopu manifestacije „Proljeće na Sušaku“, u organizaciji M.M.C.-a, a povodom obilježavanja Dana planete Zemlje.
O kolekciji „Mrtva priroda“ :
Radi se o monumentalnim kostimima, skulpturama, zahtjevnih krojnih konstrukcija, koje su svojim većinskim djelom opterećene prirodnim mozaicima izrađenih kombiniranjem organskih i anorganskih prirodnih a i nekih ne prirodnih materijala , čak i jestivih djelova kao sto su npr.: sušena i sirova trava, sušene kore naranči, borove iglice, mahovina, žirevi, sušeno lišće, kamenje, ljušture puževa ,ljušture školjki, pašta, grah, odvodne i dovodne plastične cijevi, šajbe, morske spužve sve strpljivo ljepljeno u cijelinu, jedan po jedan, često i pincetom.
9.4. će se u Galeriji O.K. (K.U.N.S.) u ulici Franje Račkog 24, Rijeka, otvoriti izložba Križni Put.
ELEMENTI: 14 ORIGINALNO UOKVIRENIH FOTOGRAFIJA, AUTORSKA AMBIJENTALNA GLAZBA
STJEPAN DOMIĆ: KONCEPT, FOTOGRAFIJA, GLAZBA
TAJČI ČEKADA: KONCEPT, KOSTIMOGRAFIJA
KREŠO KOVAČIČEK: MODEL
Pitanje Isusa, njegova postojanja i njegove muke, nije odvojeno od postojanja Čovjeka, njegove svijesti o postojanju, njegove samosvijesti.
To ne treba shvatiti simbolički, preneseno, ekumenski, već direktno, kao stvar po sebi, ali ne u idealističkom, apstraktnom smislu, već možda bliže Čovjeku-Njegovoj praksi, njegovom historijskom djelovanju.
