pozivamo Vas na svečano otvorenje galerije „Varuna“, 07.01.2012. u 20 sati.
Galerija djeluje u sklopu istoimene Udruge za kulturno, likovno i kreativno stvaralaštvo u gradu Veprincu.

Galerija Varuna započinje svoje djelovanje izložbom i performansom
„Post mortem high fashion“ riječke umjetnice Tajči Čekada.
Izložbu će otvoriti povjesničar umjetnosti i viši kustos Branko Cerovac, koji je također i autor popratnog teksta kataloga. Izložba se  sastoji od ambijentalne instalacije,serije fotografija i video  dokumentacije performansa kojeg je autorica   izvela u prostoru Povijesno-pomorskog muzeja grada Rijeke u prosincu 2011.
Izložba ostaje otvorena do 21.01.2012.

Autor videa i fotografija: Tomislav Nakić Alfirević
Autor glazbe: Josip Maršić
Oblikovanje frizure: Ksenija Nakić Alfirević
Grafički dizajn: Andrea Kustić
Medijski pokrovitelj: Ri Tv
Ostvarenje izložbe su pomogli: Udruga Varuna i Pomorsko povijesni muzej grada Rijeke, Štimac d.o.o.

Galerija Varuna se  nalazi se u staroj jezgri Veprinca, prolaskom kroz Gradska vrata u prvoj kući slijeva, na adresi Stari Grad 6.

Radujemo se Vašem dolasku!

Udruga Varuna: 099 213 69 00
Andrea Knežević
Sanja Ausec

Galerija Varuna:

Udruga Varuna je osnovana s ciljem promicanja suvremene umjetnosti  te uključenosti lokalne zajednice u oživljavanje stare jezgre Veprinca.                                                                                         Udruga  ima u planu otvaranje po jedne izložbe svakih mjesec dana. Potvrđeni  izlagači su mladi, perspektivni i priznati umjetnici sa područja županije i šire. Najavljeni su Ivo Matošić, Saša Jantolek, Fiko Saliji, Iva Pevalek, Željko Kranjčević Winter, Elda Čekada, Damir Čargonja Čarli…
U rujnu 2012. održati će se manifestacija Ex Tempore.

O performansu / izložbi „Post morten high fashion“

THE MOST BEAUTYFUL DRESS – FROM HERE TO ETERNITY

/ Performance / exhibition Post mortem high fashion /

„ Potvrđujući svoj pristanak, jedinorođeni Sin Božji uze zlatni prsten s četiri bisera i sjajnim dijamantom u sredini, postavi ga na prst Katarinine desne ruke i reče: Eto, zaručujem te u vjeri s tvojim Stvoriteljem i Spasiteljem. Očuvaj nedirnutu vjeru do dana kada budeš slavila sa mnom vječnu svadbu na nebesima. A sada, kćeri, drži se hrabro. Ne odbij ništa što ti ponudi moja Providnost. Učvršćena vjerom sretno ćeš nadvladati sve neprijatelje.“/…/ / Mistične zaruke Svete Katarine Sienske /

„ Ne volim to što je prolaznost jedno od važnijih obilježja mode i još je žalosnije to što nikoga ne zabrinjava ta činjenica.“ /…/ Tajči Čekada, 2011.
Koncipirajući performans i ambijentalnu instalaciju ( izložbu ) Post mortem high fashion, Tajči Čekada sažima u značenjski i izvedbeno istodobno i pregnantan i veoma kompleksan sustav vlastitu intenciju da ukine, nadiđe proturječja između temeljnih umjetničkih i „ modnih“, „fashion“ pretpostavki i ambicija, u kojima se sudaraju, suočavaju opreke vječnosti i prolaznosti ljepote ( „najljepša haljina“! ) odnosno Lijepog kao transcendencije efemernosti, situacionističkog i historicističkog relativizma usađenog u sam pojam mode, za razliku od klasičnog shvaćanja autentičnog umjetničkog djela kao nečeg što po svojoj prirodi i njenim odlikama predstavlja vrednotu otpornu na temporalno trošenje, gubljenje, demodiranje, sekularizaciju, „bilost“. Pri tom kod autorice nije riječ o „žargonu autentičnosti“ ( Adorno ) pošto ona jednostavno dijeli jednu arhetipsku, iskonsku želju i osvjedočenje utemeljeno na određenom „prirodnom“ iskustvu, osjećaju i tradiciji dobro poznatoj antropolozima, etnolozima, istraživačima religijskih uvjerenja, fenomenologije mističkih iskustava i praksi, ukorijenjenih, veoma konkretno, i u živom odnosu naših „starih“ prema smrti i Onkraju odnosno Vječnosti arhetipskog bezvremenog, idealnog „lika“ osobe preminulog, posebno prema pitanjima povezanim s osobnim odnosom prema vlastitoj smrti. Carl Gustav Jung tako iznoseći vlastiti „mit“ koji živi u autobiografskom djelu napisanom u starosti „Sjećanja, snovi, razmišljanja“ opisuje i svoja neposredna iskustva ( lika i odjeće u kojoj mu se „pokazuju“ pokojnici, njegova ranije preminula žena, iskustva Svadbe Janjeta … za koje veli da je to nemoguće „opisati“ već se treba iskusiti da bi se znalo ) od davnina poznata i našem narodu, a povezana i sa pitanjima „idealnog“ izgleda, odjeće, „lika“ cjelovite vlastitosti, „jastva“, ne „ega“, pa tako i s pitanjem o shvaćanju ljepote – kojima se i Tajči Čekada veoma duboko potresena i zainteresirana bavi – baveći se problematikom moda – umjetnost – ljepota. „Smatram da je jako lijepa haljina uvijek jako lijepa haljina“, kategočna je u svojim razmišljanjima o tome. Kakvoća materijala ( svila, brokat, ono što je u mističkom iskustvu najdubljih i najuzvišenijih Zaruka sretne sienske svetice Katarine dijamant, biser, zlato! ) i savršenstvo izvedbe dostojni su sublimnosti krajnje „funkcije“, cilja: postići svoj idealan, potpun, vječan „oblik“, na koji cilja i božanski Platon formulirajući svoje učenje o uzdizanju duše od ljubavi prema lijepom „tijelu“ do ljubavi prema „ideji“.Ono bitno baštinjeno od starog običaja na koji nas želi djelatno i estetski dostojno uputiti Autorica: običaja da se najljepšu haljinu / odjeću, neoskvrnjenu profanom i efemernom svakidašnjicom „smrtnog života“ čuva u ormaru do smrtnog časa, te da se čeljust, vilice, lice preminule osobe ( u ovom performansu je riječ o osobi ženskog roda ) povezuje maramom to jest nekako osigura od krivljenja, grimasa, kojima bi smrt tijela degradirala ljepotu lica, sukladno je spletu ideja na koje „vraćam“ anamnezu Duše / Duha u ovoj ekspoziciji / uvodu u poetiku „transmodnog“ artističkog pristupa Tajči Čekade tome spletu pitanja. Pri tom se radi o njenom životno – estetsko – metafizičkom „credo“, ništa manje. A to je izraženo na estetski adekvatan način, koji odlikuje i svijest o specifičnosti toposa Veprinca u kojemu će performansom i izložbom biti inaugurirana, promovirana Galerija Varuna.
Svijest o umjetničkom značaju „rexolianske“ duhovne baštine ( REX SOLIA C.M.I.V.) koja je zahvaljujući stvaralačkom „preobražaju“ Veprinca od strane Mirka Zrinšćaka / Dalibora Laginje potkraj 80-ih ostavila jak pečat na percepciju toga mjesta od strane suvremenih znalaca ( usp. i tematski blok posvećen djelovanju Rex Solia – e u brojevima riječkog časopisa „Rival“ iz 1989. ) nemimoilazna je i pri razumijevanju „Post mortem … „ performansa / ambijentalne instalacije Tajči Čekada u novoutemeljenoj veprinačkoj galeriji, nakon dvodecenijskog „nestanka“ Rex Solia – Centra iz Veprinca.

Branko Cerovac
Rijeka 2011 – 2012

Biografija autorice:

Tajči Čekada rođena je 1979. godine u Rijeci.Diplomirala je 2003.g. na Hotelijerskom fakultetu u Opatiji. Diplomirala je 2004. godine na talijanskoj školi mode i dizajna Callegari te stekla zvanje modnog stilista s marketingom. Na istoj školi završila je smjer modelizam visoke mode te diplomirala 2007. godine.U suradnji s tvrtkom MMC, 2006.g. pokreće u Rijeci ciklus modnih manifestacija pod nazivom Modne novosti koje su se bavile prezentacijom avangardnih modnih dizajnera. Realizirala je jedanaest samostalnih modnih revija, sedam samostalnih izložbi te sudjelovala na  velikom broju skupnih revija, izložbi i performansa u galerijama i muzejima Rijeke, Osijeka, Zagreba, Splita, Sarajeva, Stuttgarta, Beograda, Berlina, Pariza…
Važniji ostvareni performansi:
„Mars“ (sa K.Kovačiček, E. Čekada), 2007. Galerija O.K. „Dan performansa“, 2007., MMSU Rijeka, „ 10 godina MMC-a“. „Embrio“ (sa  F.Blašković, K.Kovačićek, J.Maršić) 2006, klub Palach,  2007. festival „Sarajevska zima“, Sarajevo. „Selotejp“ (sa K.Kovačićek), 2006., Galerija Likovnih Umjetnosti Osijek „Slavonski bienale“. „Džada“ (sa  D.Čargonja, K.Kovačićek, J.Maršić, P.Vrtodušić, M.Linta, L. Zubović,  N,Š. Božinović, Ž.Jančić, A. Knežević, Z. Krema, S. Brožić) 2007., galerija O.K. Rijeka. „Čišćenje radničkih uspomena“ ( sa D. Čargonja, K.Kovačićek) 2009,. K.U.N.S.,ulica F.Račkoga, Rijeka i td…
Dizajnira i izrađuje kostime za koncertne nastupe i potrebe snimanja spotova raznih glazbenih skupina (Let 3, Pips chips & videoclips, One piece puzzle, Lollobrigida, Morso, Grč, Sjekire, O.Š. Sulud III, Father, Putokazi, Quassar), te za filmove (Kraj svijetla, Aleša Suka) kazališne predstave, tv emisije i razne performanse.
Ostvarila je devet avangardnih kolekcija: Vozi me na Jadransko more (2004.), Dagnje (2004.), Diplomatske oprave za pregovore među vrstama (2005.), Metalna pička (2005.), Posmrtna odijela i urne (2006.), Mars (2007.), Modna povorka (2008.), Mrtva priroda (2009.), Akril na platnu (2010.), Večernje skulpture (2011.).
Također se bavi fotografijom te je ostvarila i dvije samostalne fotografske izložbe:
„Pogled u međusvijet“ 2011.,  galerija „Atelje Lokvina“, Kastav
„Mrtva priroda“ 2011., Lošinjski muzej, Galerija Fritzy, mali Lošinj.
Članica je strukovnih udruženja HDLU i ULUPUH.